Sanja Radolović: Hrvatska i Istra propuštaju energetsku samodostatnost i zbog toga građani plaćaju najviše režije u EU

Sanja Radolović, SDP-ova saborska zastupnica raspravljajući u Hrvatskom saboru o izmjenama Zakona o porezu na dodanu vrijednost navela je kako podržavaju izmjene zakona u dijelu koji se odnosi na produljenje smanjene stope PDV-a na energente, ali kako je to samo vatrogasna mjera budući da Hrvatska unatoč ogromnim prirodnim resursima nije energetski samodostatna, a ima sve predispozicije da to bude. Istovremeno hrvatski građani imaju najviši udio režija u kućnom budžetu u Europskoj uniji, još dodatno potaknuti najvišom inflacijom u eurozoni koja u Hrvatskoj „divlja“ već  tri godine. Energenti nisu luksuz – oni su osnovna potreba. Svaka obitelj u Hrvatskoj zna što znači platiti račun za struju i grijanje u vrijeme inflacije. Najugroženiji su upravo oni koji najmanje mogu podnijeti dodatne troškove – umirovljenici s niskim mirovinama, radnici s minimalnim plaćama i mlade obitelji koje se već sada bore s visokim troškovima života. Produženje smanjene stope PDV-a na energente je nužno, ali nije dovoljno. Ako danas prihvatimo ovu mjeru samo kao privremenu, opet ćemo za nekoliko mjeseci voditi istu raspravu. Vrijeme je da osiguramo trajna rješenja koja će građanima dati sigurnost i stabilnost.

Radolović je naglasila kako su Vlada Andreja Plenkovića i HDZ obećali hrvatskim građanima kroz svoje strateške dokumente da će Hrvatska biti energetski samodostatna do 2030. godine zahvaljujući obnovljivim izvorima energije. Već sada, 2025. godine, kaže Radolović jasno je da je to samo „mrtvo slovo na papiru“ i svodi se na sunce, vjetar i prazna obećanja. S druge strane, Radolović je navela kako bi se Hrvatska trebala fokusirati ne samo na obnovljive izvore energije, primarno sunce i vjetar, nego na dostatnost opskrbe plinom, kao i veću proizvodnju vlastite električne energije, umjesto ovisnosti o uvozu istih i kreiranju cijena „inozemnih“ dobavljača koji onda udaraju po džepovima naše građane i poduzetnike  s enormnim cijenama energenata.

Kao dobar primjer za ilustraciju problematike, Radolović je navela situaciju u Istri. Naime, vršna potrošnja električne energije u Istri događa se ljeti i to u večernjim satima, uglavnom u terminu između 20:00 i 21:30 sati.  Dakle, u tim večernjim satima ne postoji mogućnost dobivanja gotovo energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije, a potrebe za energijom u tom trenutku su maksimalne! S druge strane, u trenutku kada više nema sunca ili vjetra, a potrebe za električnom energijom su velike cijena proizvedenog megavatsata u tom trenutku izrazito raste odnosno izrazito je skupa i to se odražava na kućne budžete naših građana i poduzetnika koji zbog toga i plaćaju najviše režije u Europskoj uniji. Da bi se postigla energetska neovisnost potrebno je iskoristiti sve raspoložive resurse, prije svega one obnovljive, a ukoliko isti nisu dovoljni, onda je energetsku nezavisnost potrebno postići s konvencionalnim izvorima energije, prije svega prirodnim plinom. Primjerice, u Istri je potrebno postojeću TE Plomin 1 koja je zatvorena već 8 godina  prenamijenit te zamijeniti pogonsko gorivo s ugljena na plin. Naime, plin iz sjevernojadranskih plinskih nalazišta prolazi kroz Tupljak koji je u neposrednoj blizini Plomin Luke gdje se nalazi TE Plomin. Izgradnjom plinovoda do Plomin Luke, trajno bi bila riješena opskrba plinom buduće TE Plomin 1. Za razliku od Plomin 2 kojeg pokreće uvozni ugljen, Plomin 1 pogonio bi hrvatski prirodni plin. Budući da na Istarskom poluotoku postoji disbalans između maksimalno proizvedenih 200 MW i maksimalno trošenih 330 MW, negativni energetski gap od 130 MW potrebno je prevladati izgradnjom nove TE Plomin A na prirodni plin. S obzirom da se očekuje značajniji porast potražnje za električnom energijom, a posebno poslije 2029. godine kada će postojati sve veća obveza korištenja električnih automobila, nužno je izgraditi termoelektranu na prirodni plin minimalne snage 210 MW, odnosno buduća TE Plomin 1 bila bi snagom jednaka kao postojeća TE Plomin 2 i na taj bi se način dugoročno osigurala samodostatnost električne energije u Istri u svakom trenutku.

Ništa drukčija situacija danas nije niti u ostalim dijelovima Hrvatske, ali i u gotovo svim zemljama Europske Unije. Uravnotežiti proizvodnju električne energije s potražnjom za električnom energijom u određenom trenutku postalo je, u vremenima energetske tranzicije, vrlo izazovno pitanje. Hrvatska za razliku od mnogih europskih zemalja  obiluje plinom, kako u panonskom djelu Hrvatske tako i u jadranskom djelu Lijepe Naše. U tom kontekstu trebalo bi poticati istraživanje i proizvodnju prirodnog plina kao domaćeg tradicionalnog energenta koji bi Republici Hrvatskoj u ovim nestabilnim geopolitičkim vremenima donio stabilnost i politički dobru pregovaračku poziciju u međunarodnim integracijama. 

Koliko je energetska samodostatnost u ovom trenutku bitna ne treba posebno ni naglašavati budući da se uz prekid tokova prirodnog plina kroz Ukrajinu i niže nego očekivane zimske temperature brže prazne europska skladišta plina u odnosu na prosjek prethodnog razdoblja što značajno i podiže same cijene. Cijena prirodnog plina skočila je na gotovo 50 eura po megavatsatu, u odnosu na razdoblje prošle godine kad je bila u intervalu od 35-38 eura. S druge strane situacija s tržištem električne energije je u Hrvatskoj zasad bila donekle pod kontrolom po pitanju rasta cijena isključivo jer se kroz rebalans državnog proračuna „sanirao“ HEP s 1,3 milijardu eura od kojih je 500 milijuna eura uzeto sa stavke povećanja ionako malih mirovina u Hrvatskoj. Međutim, državni proračun i javne financije neće to još dugo moći trpiti i HDZ-ova Vlada će jasno morati priznati hrvatskim građanima da im nisu poklonjene niže cijene električne energije nego su to upravo oni platili do zadnjeg centa kroz ovu sanaciju HEP-a od 1,3 milijardu eura.