Napokon sam otišao po špežu u Trst. A tamo mi je jedna Ružica održala pravu lekciju

Trebao se desiti prvi bojkot trgovina da napokon odem u Trst po špežu. Dugo sam sa suprugom planirao, sve nešto hoćemo, hoćemo, isplati se definitivno, evo samo tu preko granice, ali uvijek neka preča posla. Sve dok nam ono nisu bili rekli – u petak nemojte u kupnju.

Eto, barem, mislim si, neka korist od tog glupavog bojkota, koji se, usput, u čas ispuhao, pa ga danas spominju samo zadnji entuzijasti.

Došao nam je taj đir do Trsta kao mali izlet na slobodan dan usred tjedna. I, kolikogod nerv vukao spojiti ugodno s korisnim za napraviti, je li, kakav novinski zapis na aktualnu temu, odlučio sam ignorirati sve te pulske tablice ispred prvog marketa u predgrađu Trsta.

Nikoga neću pitati ikakvu izjavu; ništa posao, danas samo kupovina! Da barem jednom budem kao moj susjed Davor koji u svojoj obitelji obavlja nabavu i dobro je upućen u cijene.

Želio sam pomoći puniti kolica, sve mi se činilo privlačno i jeftino u toj finoj i dobro opskrbljenoj butigi, no u mojoj se košarici inače nađu samo pivo, grickalice i slatko, pa sam brzo potegnuo ručnu i prepustio inicijativu ženi. Taman smo se složili da ta „Rio mare“ tuna više ni ovdje nije jeftina, kad nam gospođa na hrvatskom dobaci: „Hoćemo ih, a?! Ma, ne damo im gušta!“

Ćakula se, pogađate, nametnula sama od sebe.

„Evo kad ste vidjeli solidnu marmeladu po 1,5 eura. Ulje Farchioni je u Konzumu 14 eura za litru, a ovdje je niti pet eura za 7,5 deci. Kava Lavazza, evo sad ćemo usporediti…“, stala je nabrajati naša nova prijateljica, vitalna umirovljenica Ružica, i tipkati u tražilicu na mobitelu: „Evo, ovdje je duplo pakiranje niti sedam eura, a kod nas je samo jedna ciglica osam. Ke škifeca! Ma nismo štupidi. Oni nas tjeraju da ovako provjeravamo artikle na internetu, uvijek to radim“.

Ne samo da kupuje u Italiji, nego iz Zagreba, gdje živi, u Poreč, gdje u kući za odmor i rentanje provodi dio godine, dolazi preko Slovenije. Objašnjava nam, naime, da tjedna vinjeta košta 16 eura, i isplativije je nego hrvatskom autocestom.

Otkriva nam da i inače voli putovati: taman je bila mjesec i pol u Južnoj Americi.  

„Kad sam se vratila, gledam – pa što je ovo! Cijene u dućanima podivljale su u tako kratko vrijeme. Jednostavno te tjeraju, kako bi rekao Poirot, da vježbaš sive stanice i oprezno kupuješ. Gledajte, nije riječ o tome koliko ja imam novca, ali nitko pametan ne kupuje sve u jednom dućanu: zašto bi istu stvar platila 25 eura ako odmah preko puta košta 15. Ne dam im tih deset eura. Pametni ljudi ne daju lancima olako novac“, nastavila je Ružica držati našu pažnju.

Uvjerena je, veli, da se veliki lanci u Hrvatskoj dogovaraju oko cijena.

„Pa oni u stvari dižu cijene jer im se to dozvolilo. Evo, dođite u Poreč, pa vidite: nema čega nema, Kaufland, Lidl, Plodine,… ne znam ih, silne, ni nabrojati. Sve je puno lanaca, a ljudi premalo. I onda svi, da bi izvukli taj profit, moraju dizati cijene“, nudi besplatnu ekonomsku analizu naša subesjednica.

Bilo mi je tada kristalno jasno da danas ipak sve neće ostati samo na kupnji. Ovo zaslužuje crticu.

A čekala me, k vragu, nakon Ružičine lekcije, i domaća zadaća. Pustio sam si navečer onu novu pjesmu od Maura Staraja „Grana Padano i Mortadela“ i stao uspoređivati. Znači, ovako: Boundelle grašak, tri konzerve: 2,65 eura Trst, 3,69 Konzum; pašta Barilla, linguini, 500 grama: 1.09 Trst, 2,09 Konzum; Nutella, 750 grama: 6,49 Trst, 7,39 eura Konzum…

Gdje si sada, Davore? Ne brini, ipak nećemo skupa u Plodine!