Večeras će milijuni Talijana gledati film o prisilnom egzodusu jedne djevojčice iz Pule. Za njih će to biti jedina istina
Piše: Bojan Žižović
![Ilustracija](/app_assets/publications/index/110404/xl_110404_xl_58717_xl_7843_sa.jpg)
Danas nije bitna istina, već je bitno plasirati neku tezu kojom se može instrumentalizirati povijest. Govori mi to jedan povjesničar dok razgovaramo o talijanskom Danu sjećanja, koji je danas obilježen na najvišoj državnoj razini. Godinama već talijanska politika izriče nešto što definitivno nije istina, a to je da su svi Titovi partizani bili zločinci. Njihova teza je jednostavna – komunizam je bio režim podjednak fašizmu. No, fašizam će spomenuti tek ovlaš, dok će o Titovim partizanima govoriti kao o krvolocima koji su talijanski živalj protjerali iz Istre, Rijeke i Dalmacije.
Talijanski političari, međutim, prešućuju jednu povijesnu činjenicu, a to je da su partizani bili oslobodilačka vojska. Ne okupatorska. Oni za nju pak, opasno se približavajući fašističkoj perspektivi, kažu da je okupirala dijelove talijanskog teritorija, istjerala ljude sa zemlje na kojoj su rođeni, ukinula im pravo da govore vlastitim jezikom… Uporno spominju i tragediju na pulskoj Vargaroli kao čin koji se vezuje uz partizane, iako to nikada nije dokazano.
Fojbe se, pak, koriste kao instrument kojim se želi partizane prikazati kao beskrupulozne ubojice. Bacali su u jame sve na što su naišli. Bez nekog posebnog povoda. Naravno, daleko je to od istine, ali zašto ne ponavljati laž kad na nju nitko ne reagira. Barem ne na političkoj razini. Jer ne znam kada je, ako je uopće, Hrvatska uputila kakvu diplomatsku notu zbog teza koje na Giorno del Ricordo talijanski političari plasiraju u javnost.
A busamo se u prsa da smo država stasala na temeljima antifašizma. Ne da to nismo, nego se još i poigravamo s onime što nam je Jugoslavija ostavila u nasljedstvo - sadašnje državne granice. Jedan portal koji se diči da je najčitaniji u Hrvatskoj danas je, dakle na Giorno del Ricordo, objavio komentar Tomislava Jonjića koji piše da je Dan antifašističke borbe izmišljotina. Teško da je riječ o slučajnosti.
Nije stoga problem samo u talijanskim političarima koji presavijaju povijest ne bi li im nekako lakše stala u džep, nego i u vladajućima u Hrvatskoj kojima partizani nisu baš po volji, a ni ustaše im nisu mrske. Zanimljivo je da Italija svake godine snimi film o stradavanju Talijana u Istri nakon Drugog svjetskog rata, koji se na današnji dan prikazuje u udarnom terminu na državnoj televiziji, a mi u tom pogledu nemamo što za reći. Zašto, na primjer, nikada nije snimljen film o Vladimiru Gortanu ili Joakimu Rakovcu?
Večeras će, dakle, milijuni Talijana pogledati film o prisilnom egzodusu jedne djevojčice iz Pule. Za njih će to biti jedina istina. Jer malo će tko uzeti knjige u ruke i doznati nešto više i drugačije od onoga što im je položeno na oltar. "Ako ti nije bitna istina, onda ti nije bitno znanje. A ako ti nije bitno znanje, onda ti nije bitna ni sloboda", zaključuje povjesničar naš razgovor.