U Puli ne postoji Holders only, ma koliko god ga neki htjeli ukinuti

Parkiranje za stanare pulskog starog grada, takozvani Holders only, jedna je od tema oko koje će se vjerojatno glodati kandidati na lokalnim izborima. A stvar je zapravo vrlo jednostavna – Holders only ni ne postoji. Odnosno nije namijenjen samo stanarima starogradske jezgre. Tako barem govori praksa. Jer čim proljeće nagovijesti da se zimi primiče neminovni kraj, parkirališta za stanare postaju parkirališta za sezonske stanare i, šuška se, za pojedine poduzetnike koji imaju poslovne prostore u središtu grada. Mjesta, pogotovo u večernjim satima, nema ni za kotač, a kamoli za ono što se nadovezuje na njega.

Prva je polovica ožujka, točnije drugi vikend u mjesecu. Vraćam se s puta. Kasno je. Nedjelja. Imam poprilično stvari za prenijeti iz auta do stana. Na parkiralištu su vozila parkirana i na neoznačenim mjestima. Tolika je gužva. Jedino što mi preostaje jest parkirati se na mjesto označeno za dostavu. Istina, mogao sam iskrcati stvari, vratiti se u auto i odvesti ga do Rojca, ali shvaćam da sam preumoran od puta da bih parkirao u drugom kvartu i pješke se uputio kući.

Računam, probudit ću se ujutro i odmah premjestiti vozilo kad se oslobodi neko parkirno mjesto. No, budim se prilično kasno. Pretpostavljam da me na vjetrobranskom staklu, pod brisačima čeka čestitka u vidu kazne komunalnih, to jest prometnih redara. Naravno da je tamo. Redarima je prekršitelj pred nosom, ne mogu me zaobići ni da žele. Doduše, nedavno sam na istom mjestu vidio jedan skupocjeni auto koji je satima bio parkiran na mjestu za dostavu i nije imao kaznu na vjetrobranskom staklu. Možda je zaista nešto dostavljao – satima.

Prvi sam put to učinio. Parkirao se na mjesto za dostavu. Nikada prije nisam dobio kaznu prometnih redara. Mogli su mi zato prvo izdati upozorenje. Vjerojatno im pravilnici to ne dopuštaju. Ili kazna ili ništa. A imam godišnju parkirnu kartu. Svježu. Tek obnovljenu. Platio sam je 126,72 eura. Gdje nađoše tu cifru? Ali nije da se bunim zbog cijene. Živim u starom gradu, znam da to nije isto kao živjeti u bilo kojem drugom kvartu. No, smeta mi kad ljudi iz drugih dijelova grada nas iz stare jezgre prozivaju da smo povlašteni građani jer su tri parkirališta namijenjena isključivo nama. Tako im je valjda lakše. U mnogim talijanskim gradovima, recimo, automobilom uopće ne možeš, ako nisi stanar, prismrditi centru.

A ta su tri pulska parkirališta zaista namijenjena isključivo nama stanarima, ali samo u listopadu, studenom, siječnju i veljači. U ostalim mjesecima možemo zaboraviti da ćemo se navečer uputiti negdje s autom i po povratku naći slobodno parkirno mjesto. Gotovo pa nema nikakve šanse za tavo što. Jedino nam luda sreća u tom slučaju može pomoći.

Nešto je bolja situacija kada ulaze na Holders only parkiralištima kontroliraju penzioneri. Ali njih sada nema. Pula parking je zaključio da mu nisu potrebni izvan ljetne sezone. Ima u tome računice. Jer kad penzići kontroliraju parkirališta, ne ispisuje se puno kazni. A kazne su ipak prihod kojeg će se Pula parking teško odreći.

Dakle, kao stanovnik starog grada smatram da Holders only zapravo ne postoji. Ili postoji, ali i za one koji su sezonski stanari (rentijeri) i(li) poduzetnici. No, to onda nije Holders only. Znao sam ponekad zateći i pokojeg komunalnog redara da parkira svoje osobno/službeno vozilo na mjestu za stanare, ali tko će se njemu/njima usuditi ispisati kaznu. Tako je to u našem vrlom društvu. Možda je namjera s tim parkiralištima za stanare bila poštena, ali se po putu to poštenje prokurvalo.