SASVIM OSOBNO: Zašto toliko slavimo Ivana Stanića? S čime je taj maratonac osvojio naša srca?

Rijetko je koja vijest izazvala toliko pozitivnih komentara koliko ona da je Ivan Stanić iz Tupljaka u petak na Antarktici ušao u krug malobrojnih ljudi na svijetu što se mogu pohvaliti da su istrčali maratone na svim kontinentima. Nema tko nije tu novost - o njegovom svladanom 101. maratonu u 60. godini života - s neskrivenom radošću podijelio, na mreži ili jutarnjoj kavi.

I zadnji mrgud nije ostao ravnodušan, pa makar samom sebi u brk kazao: „Bravo, legendo!“. Ili, još bolje: „Kakav luđak, ovaj Stanić!“

Mogla bi ovo biti još jedna u nizu priča o nevjerojatnoj upornosti, izdržljivosti, posvećenosti trčanju i konačnom ostvarenju životne želje. Sa Stanićem je, međutim, stvar mrvu drukčija. Ima ovdje nečeg važnijeg od golih brojki. 

Značajnija od samih rezultata - triput je bio srebrni i dvaput brončani na državnom prvenstvu u maratonu -  široka je mreža prijateljstava i poznanstava koju je majstor strpljivo stvorio sa svakim kilometrom. Nevjerojatno je koliko ta brojna trkačka ekipa voli Iveta. I gleda ga kao svog neupitnog kralja.

To se najbolje moglo vidjeti kada je sa Stanićem njegov stoti maraton, naravno u rodnom Tupljaku, trčalo stotinjak ljudi. Došli su mu svi koje je pozvao, i to ranom zorom, u pet, na start. Iz Hrvatske, Slovenije, neki čak iz New Yorka. Ponosni. Brojni od njih vratili su mu za neko dobro djelo, siguran sam, na primjer ono kada im je bez zadrške podijelio savjete, uvodeći ih u svijet dugih pruga.

Dok trči svoje maratone, Ive, shvatili ste, ne ostavlja krivu brazdu; ne ide samo za osobnim ciljevima, nego i za uspjehom svoje zajednice.

To se  najbolje vidi na utrci koju u sklopu zimske lige organizira u Tupljaku, gdje mu, osim sponzora, uvijek pomažu susjedi. Pola sela dođe kao podrška, pa sve ispadne kao pravi samanj, bolji od pučke fešte. Nagrade ga sumještani, Tukljačani i Potpićanci, jer ih ne zaboravlja ni onda kad ode na Južni pol.

Da, Stanić je bio i na kraju svijeta, no uvijek će ostati čovjek koji živi za svoje malo selo. Vidjet ćete ga i na utakmici Potpićna, i na smotri ulja u Svetoj Katarini, i na maskenbalu u Cerovlju. Osobno će se angažirati ukoliko treba podržati nešto društveno vrijedno.

Danas je na televiziji, a već sutra će vam pomoći spremati drva za zimu. I još će vam poslije platiti biru „kod Nurke“, u svom omiljenom kafiću.

Eto, to su zapravo najbolji rezultati i kruna karijere našeg junaka. Rekordi koje može postići samo - Ivan Stanić. Čovjek kojeg bi svaka sredina poželjela za svoga.

Pošten i korektan. Do kraja, do zadnjeg metra.