Miletić kao mačak pod šljemom - radije bi bio župan s lopatom nego kandidat u kampanji

Upita li danas novinar župana Borisa Miletića hoće li se kandidirati za novi mandat, ovaj bi zasigurno lakonski uzvratio: "Pustimo sada to, imam pametnijih stvari u planeru, ćapajmo se dela, evo trčim otvoriti gradilište u…" Jednom nogom je tu, drugom već prema izlazu, silno mu se žuri, pa niste ni stigli čuti gdje se to, pobogu, danas uputio položiti kamen temeljac.

Miletić je, ususret lokalnim izborima, politički mačak pod šljemom - radije bi bio župan s lopatom nego kandidat. Baš mu se i ne da objaviti vijest o kandidaturi, koja se s nestrpljenjem očekuje.

A tako je očito duboko zakopao plug u kampanju. Toliko da je cijela službena stranica Istarske županije podređena njegovom liku i djelu. Pod rubrikom novosti, on je u doslovno svakoj objavi. Od prvih 15 vijesti, Miletić se pojavljuje na 14 naslovnih fotografija.

Na svom službenom Facebook profilu župan objavljuje videa u kojima priča o svim aspektima koje funkcija pokriva. Slušamo kako osluškuje bilo građana, jača gospodarstvo, sport, socijalnu skrb i civilnu zaštitu; obilježava važne povijesne datume, njeguje antifašizam suživot i zavčajnost; dograđuje škole, grana ceste, obećava kako neće biti poskupljenja staračkih domova, privlači zdravstvene radnike… I na vizualima se pojavljuje kao župan. Nije kandidat.

Upita li ga sutra novinar ne pretjeruje li ipak u tim blagodatima koje pruža vlast za bildanje svoje startne pozicije, ovaj bi sigurno lakonski uzvratio: "Samo radimo svoj posao, pustite sada to, imam pametnijih stvari u planeru, evo hitam…" Nije valjda objaviti kandidaturu?

Nakon što i službeno objelodani da ide na izbore, Miletiću će suparnici sasvim opravdano oštrije negoli dosad predbacivati da je prešao granicu dobrog ukusa koristeći županijske resurse, konkretno javni novac za političku promidžbu, prikriveno oglašavanje. No, on će ponoviti već ranije izrečeni odgovor i dodati da je u kampanji otkako su mu građani dali povjerenje na prošlim izborima.

U jednu riječ, računa s time da je taktika na koju se oslonio – korištenje funkcije za osobnu promociju - zapravo postala norma u hrvatskoj politici, a biračima to očito ne smeta.

Župan je, vidljivo, odlučio dugo šutjeti. To će ga, svjestan je, stajati pokoje kritike, ali sve zlo s tim.

Je li ovaj politički iskusnik - po prvi put bez stranačke mašinerije - odabrao pravi pristup, reći će birači za točno dva mjeseca. A to će na kraju priče biti jedino važno.