Foto Najmlađa je šoferka, a vozi najdužu kurijeru. 'Za volanom sam moćna kao kraljica na tronu'

Ona je najmlađa vozačica autobusa u Istri, a vjerojatno i šire. I ne samo to, Andrea Džinović (22) iz Tinjana upravlja najdužim busom koji možete vidjeti na cestama, onim od 14 metara sa 64 sjedeća mjesta, u kakvom se, recimo, voze i nogometaši Dinama.

Ova dama posebna je i po tome jer voli otići u lov sa suprugom Danijelom, a stigne, uz sve, i jahati u pazinskom Konjičkom klubu Soko. U redu, i vježbanje u teretani dolazi pod obavezno.

No, ubacimo u prvu brzinu i krenimo ispočetka. Andrea dolazi iz obrtničke familije Šegon koja ima 30-godišnju tradiciju u prijevozu i jednako dugu u ugostiteljstvu: donedavno su, naime, držali konobu Na Kapeli do obiteljske kuće u Tinjanu.

Poslodavac joj je, dakle, Šegon Trans. Gazda je otac Nevio, koji vuče konce i još uvijek vozi autobus, majka Orijeta brine o administraciji i pere stakla vozila, a brat David (18) zadužen je za mehaniku i popravke.

Škare i Slađana

Andrea je, pak, završila školu za frizerku. Šišala je dvije godine, ali se preko noći dogodio obrat: prekvalificirala se, potom položila za kamion, a onda i autobus. Okačila je škare o klin, ulovila se volana. I to sve iz inata.

„Vajk san sušala muške kako nan kalivaju da kamo ćemo mi peljati kamion ili kurijeru, da to ni žensko delo. Zašto ne, rekla san i pokazala da se more, malo i radi muža ki anke pelje kamion, da i njemu dan kontru“, kaže pomalo u šali Andrea.

Ljeti vozi transfere s aerodroma i turističke izlete po Istri, a izvan sezone školarce na relaciji Poreč-Buje, isključivo u Slađani, kako je nazvala svoj bijeli Neoplan Starliner.

„Ja i moja Slaćka, bila je to ljubav na prvi pogled“, kaže.

„Kupija san joj Setru peticu, jur je novija i modernija, ma neće je i boh. Magari, ne bi čovik verova kako je lako peljati ovega Neoplana. To moraš provati za viti!“, prisnažuje otac Nevio.

„Ne želin manju! Kako ćeš poj s konja na tovara, skužaj?!“, uzvraća njegova princeza.

Jednako je sažeta i kad pitamo kako se osjeća za volanom pa veli: „Kao kraljica na tronu. Osjećam se visoko, moćno na cesti“.

I dok je za brata Davida sasvim izvjesno da će, evo već sutra, postati najmlađi šofer busa, ona se uopće nije vidjela u ovom poslu. Štoviše, kurijere su joj se bile omrazile jer ih je u srednjoj školi morala – čistiti.

„Baš moren reči da san zadovoljna sa svojin delon. Nisan računala da će mi biti tako lipo. Ne bin ga kambjala za niš“, poručuje.

Znade za pet, šest vozačica autobusa u Istri. Jedna od njih je kolegica Ivana s kojom se svaki dan susreće na stanici u Poreču. Ipak, na cesti češće nalazi strane šoferke – s jednom se Njemicom morala, tako, na radost putnika, fotografirati kad su se s autobusima mimoilazile u porečkom turističkom naselju.

Joh, svega bude

Kolege profesionalci uglavnom pozitivno reagiraju, kaže, dok vozači automobila, kad je ugledaju za upravljačem njene Slađane, na svakakve načine skreću pozornost.

„Joh, svega bude, blendaju, delaju slalom, krevelje se, mašu, samo ča ne iskoče z veture, sve da privuku pažnju, da ih pozdravin“.

„Ma to jer vide lipu plavušu“, podbada majka Orijeta.

A školarci?

„Ispočetka im je, kad su me vidili, bija šok, jer su ih vajk peljali stariji šoferi, ali su se brzo navadili. Sad nan je lipo. Za dan žena san donesla 24 ruže i iskala dečke da ih podijele curama. To je bilo za deset, svi kuntenti!“, kaže Andrea.

Nerijetko je vidjeti i ženu u lovu, provociramo dalje priču. A Andrea spremno otkriva da je u šumi s puškom, inače rođendanskim poklonom supruga, završila upravo zbog njega, također lovca.

„To san pošla da više vremena budemo skupa. Nedilja nan dojde jedini dan za odmor, a kad on već gre u lov, gren i ja, rekla san. Bili smo prvo tega na streljani, zapježalo mi se…“, veli i dodaje: „Treniran i jahanje. Konji me prate cijeli život, ali nikad nisan imala priliku imati svojega jer je to skup sport. Ipak, još vajk mi je lipše za volanom nego na konju“.

To potvrđuje i nedavna proslava njenog rođendana, kad je na poklon dobila tortu u obliku autobusa, i to s registracijom Andrea.

„Uz sve to, volin biti žena. Volim šoping, pogotovo torbice i patike, to mi je bolest. Jednostavno, volin držati do sebe. Kad san došla onako zrihtana na liječnički pregled za lov, nisu vjerovali da san ozbiljna, mislili su da ih zezan. Niki, kad me vidi dotjeranu, ne bi pomislija da delan, kako ono, muško delo“, priča Andrea.

Za kraj je izrazila bojazan. „Nego, ča će mi reći dica u kurijeri sad kad u đornalu budu vidili da iman samo 22 lita?“

Ma, niš', Andrea, ti si već njihova, uzvraćamo.

Mahnite joj i vi, onako za bokun dobre vibre, ukoliko je primijetite za volanom negdje na cesti u Istri.

Sretan put i dalje, Andrea!