Zatvorena jedna od najboljih istarskih pečenjara. 'Gosti su plakali, ovo je bila dobra priča'

Zatvorila se, sa zadnjim danom veljače, ponajbolja pečenjara u Istri, poznata po leskovačkom roštilju, ona buzetska, „Smile“, u vlasništvu Elvisa Korace. Razlog? Istekao mu je, kaže, ugovor o najmu prostora, a zamjenski u njegovom gradu nije pronašao.

Sreću će zato potražiti u Motovunu, gdje planira raditi s istom ekipom, ali po drugom receptu: nudit će pizze i burgere, okrenuti se turističkoj priči u suradnji s tamošnjim poznatim vinarom Fakinom.

„Žao mi je zbog svega, vjerojatno i više nego našim gostima, iako su neki doslovce plakali kada su čuli da zatvaramo. Gospođa koja nam je dolazila triput tjedno, pustila je suzu, a i drugi komentari potvrđuju da smo ovdje imali lijepu priču. Koliko dobru, toga sam zapravo svjestan tek sada“, kazao nam je Koraca.

Više neće onako lijepo mirisati tamo pored Inine benzinske pumpe u Riječkoj ulici. Koraca je ovdje radio gotovo 25 godina, u početku s fast foodom, a potom je prešao na kvalitetno meso i pizzu. U pečenjari su se ćevapi i pljeskavice pripravljali „u momentu“, pa pekli na roštilju s drvenim ugljenom. Zajedno s odličnim uštipcima, vješalicama i drugim specijalitetima. Znao se nekad zavrtjeti i odojak na ražnju…

„Čini mi se da u Istri, barem od objekata koji nisu samo sezonski, nitko nije radio na ovaj način, jer je tu teško izvući neku matematiku. Trebao bi za to veći prostor i veći obrtaj gostiju…“, veli Koraca.

Kolikogod mu je teško, veseli se izazovima.

„Što ću sada raditi, pomislio sam? Znam samo ovo, ugostiteljstvo… Bila je jedna opcija da ostanemo u Buzetu, samo na drugoj lokaciji, ali ispalo je, eto, drukčije. Nemirnog sam duha, pa jedva čekam krenuti s novim poslom, vjerujem u travnju. Vidjet ćemo kako će se stvari odviti. Nikad se ne zna, možda se jednog dana vratim u Buzet“, zaključio je naš sugovornik.