Nasmijani kapetan Paus silovito trči svoju trku na prstenac - ponese ga u galop i kad ne bi trebalo

Zahuktaloj predizbornoj kampanji unatoč, upravo je suvišno čitati prepucavanja istarskih političara o tome tko je što rekao u Zagrebu vezano za nasukani brod Deala u Raškom zaljevu.

Netko se evidentno našao uvrijeđenim što je IDS-ov prvak i kandidat za župana Dalibor Paus solo, eto, istrčao natipkati stranačko priopćenje s radnog sastanka u Ministarstvu mora. Ispada kao da je majstor jedva dočekao stisnuti kvaku, pozdraviti društvo i isporučiti PR objavu za medije, u kojoj će biti naglašeno da je on, razumije se, taj koji je kategorički, nema majci mrdanja, tražio od države micanje grdosije prije turističke sezone; da je najviše zahvaljujući njegovim ranijim vapajima sastanak uopće sazvan; da se, napokon, on više od ostalih bori za interese Istre.

Netko se, uz takvu IDS-ovu razlivenu tintu, očito osjetio dovoljno nebitan, sveden na ulogu "važa od piture", pa objelodanio da ovaj što se nesmiljeno hvasta, čini to bez ikakva temelja, jer je informacija o tome da će nesretna olupina biti uklonjena iz mora prije ljeta zapravo došla od kapetana Siniše Orlića iz Ministarstva mora. Isto su redom kazali i ostali sudionici sastanka.

Paus se – čitali smo – slatko nasmijao kad ga je o svemu pitalo; njemu je, baš kao i potpisniku, upravo suvišno što se o tome piše; on nevoljko odmahuje rukom na spomen da koristi situaciju, e ne bi li pazario koji bod u izbornoj utrci. Kakvo politiziranje, kakvi bakrači, lakonski poručuje gordi Barbanac. 

"Meni to izgleda jako smiješno. Istina je da je Orlić u uvodnom ekspozeu spomenuo da bi problem trebao biti riješen do ljeta, ali ja sam kasnije rekao da očekujem da će tako i napraviti. Dakle, svi naši navodi iz priopćenja su točni", odgovorio je Paus ljubopitljivom kolegi i dodao da Sanja Radolović i Anton Kliman na sastanku nisu ništa ni rekli.

Pitanje je za ovog političara toliko trivijalno da na njega ne bi trošio ni sekundu dragocjenog vremena. Radije će prijeći na iduću temu; da u sabornici opet, po kakvoj drugoj boljetici, prenese glas "malega čovika" te - baš poput konjanika na Gradišću - u galopu pogodi prstenac posred srca. Onako, junački. Kapetanski. 

A, ako ćemo pravo, sam je Paus zapravo kriv što se o ovome upravo suvišno piše.

Jer, sastanak istarskih saborskih zastupnika – zanimljivo, ne svih političkih opcija - i župana Borisa Miletića s predstavnicima Ministarstva mora bio je prava prilika da se, zahuktaloj predizbornoj kampanji unatoč, sve to politiziranje, barem na tren i fair-playa radi, ostavi po strani. 

Za ovakav tip sastanka, naime, zdrava bi logika nalagala da se predstavnici ministarstva i ostali sudionici – tim više što, kako reče jedan od aktera, "nisu valjda od jučer" - sjednu i izdaju zajedničko priopćenje s osnovnom informacijom za javnost. Bez kalkulacija i - kako ono - politiziranja. S istim ciljem. Zrelo.

To bi, na kraju balade, nekome tko sa strane promatra svu tu sramotu s godinu dana nasukanim brodom u Raškom zaljevu, puno bolje sjelo od nadmudrivanja u stilu "on je rekao, ali sam ja kasnije rekao...“ 

Taj promatrač, taj naš "mali čovik" dovoljno je opravdano ljut i dovoljno je pametan - ne treba ga nasukavati u političke plićake - da sam može shvatiti tko je za što zaslužan u ovoj tužnoj priči s ruzinavim brodom.