Pula će zbog hotela ostati bez devet teniskih terena pa će ih imati manje i od Rovinja

Jesmo li u Wimbledonu ili Roland Garrosu? Teško je odlučiti se. Jer teniski tereni na Valkanama danas djeluju kao da će ipak prevagnuti na ovu prvu varijantu, to jest da će biti travnati, iako su zapravo zemljani. Ali nije ovo nikakva kritika onome tko održava te terene, jer oni su ionako osuđeni na – nestanak. Naime, na tom će se mjestu graditi hotel i popratni sadržaji koji ne predviđaju teniske terene. U lokacijskoj dozvoli za gradnju hotela navedeno je da investitor za te terene ne posjeduje akt za građenje niti uporabu pa ih je dužan ukloniti prije početka radova. Prilično zbunjujuće zvuči da teniski tereni, koji su, kako nam kažu dobri poznavatelji pulskog tenisa, izgrađeni početkom osamdesetih, nisu legalni. Ali, eto, i to je očito moguće.

Tih devet terena izgradila je tvornica cementa "Giulio Revelante", a oni su postali dio sportsko-rekreacijskog centra u sklopu kojeg je i nogometno igralište. I dok su nogometaši na Valkanama dobili novi teren, tenisači će ostati bez ičega. Nitko, doduše, ne zna kada će se to točno dogoditi, ali moglo bi vrlo skoro ako je vjerovati najavama investitora da bi hotel trebao biti izgrađen iduće godine. U tom će slučaju, ako se najave obistine, teniski tereni na Valknama ovo ljeto odigrati svoj posljednji ples.

Žalosna je to činjenica za Pulu, jer bogata povijest tenisa u tom gradu seže još u 19. stoljeće. Istrapedia tako piše:

"Utemeljiteljem sportskog igranja tenisa u Puli drži se barun Gottfried Meyern Hohenbergat. Na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u Puli je postojalo nekoliko klubova, održavala su se klupska natjecanja, međuklupski susreti i međunarodni turniri. U Marine-Offiziers-Lawn-Tennis Klub Pola (utemeljen 1895.) bili su učlanjeni samo pomorski časnici u službi na brodovima; manji je bio Matrosen-Korps-Offiziers-Lawn-Tennis Klub, za mornaričke časnike u službi na kopnu; treći, Lawn-Tennis-Klub Alpha, osnovali su gradski veletrgovci i ugledniji građani."

Ono što svakako treba spomenuti je da će, bez ovih na Valkanama, Pula spasti na svega 31 teniski teren. Za usporedbu, Poreč ih, prema podacima Teniskog saveza Istarske županije, ima više od sto, Umag 73, a Rovinj 32. U istarskom Teniskom savezu nam kažu da nisu upoznati s time ima li Grad Pula u planovima izgradnju novih terena, ali već sada je porazno ne samo to da ima manje terena od nekih manjih gradova, nego i da se u najvećem istarskom gradu ne može igrati pod krovom, odnosno da zimi tenisači moraju čekati povoljne vremenske prilike da bi trenirali ili se rekreirali.

Iako na Valkanama, prema našim saznanjima, nikada nije egzistirao teniski klub, poput onog na Bunarini, tu su se svojedobno održavali turniri, a neke pulske legende tog sporta, kao što su Miroslav Homoky i Marijan Ribarić, imale su teniske kampove. Bili su to tereni, i još uvijek su, otvoreni građanima, za razliku od Bunarine gdje su ih uglavnom koristili članovi kluba. Također, spominjalo se svojedobno da bi upravo tereni na Valkanama trebali biti natkriveni, no to se nikada nije dogodilo.

Danas je Pula, barem što se tenisa tiče, spala na niske grane. Još uvijek egzistira teniski klub, ali kažu nam da se s vremenom prorijedilo članstvo. Nije naodmet spomenuti da u ovom sportu Pula još uvijek, bez obzira na očitu nebrigu Grada, iznjedri pojedince koji naprave nešto itekako vrijedno pažnje. Tako je pulski tenisač Miro Hrvatin, koji živi u Valbandonu, bio trener srpskog tenisača Miomira Kecmanovića s kojim se 2019. plasirao u glavni turnir Australian Opena. Inače, Hrvatin se s Kecmanovićem upoznao davnih dana u Štinjanu, na turniru Smrikva Bowl, za koji Hrvatin kaže da je vjerojatno najjači turnir u svijetu za djecu do deset godina. Inače, Hrvatin je potpisniku ovih redaka 2019., na pitanje je li Puli potreban barem jedan natkriveni teniski teren, rekao da bi "svakako bilo bolje imati grijanu dvoranu ili barem zatvoreni teren, ali valjda to nije moguće".